OD KOMIČARA DO PROPAGANDISTE Na dan tragedije pravio viceve u Sarajevu, a sad u Novom Sadu odrađivao političku tezgu ZNA KESIĆ ZAŠTO SU GA IZVIŽDALI STUDENTI
Zoran Kesić doveden je da održi govor studentima na blokadi novosadskog Mosta slobode. Ne kažemo da se on ne slaže sa onim što su ostali govornici tamo kazali – sve je to manje-više isto što godinama slušamo na opozicionim skupovima, nego da nastup uživo, izvan studija i mimo scenarija, za ovog zabavljača predstavlja preveliki intelektualni izazov. Uostalom, svi su videli kad je zatražio pauzu da iz beležaka u telefonu vidi šta treba da kaže. Jedno je čitati govor, a drugo govoriti iz glave… Ovo drugo njemu nikad baš ne ispadne dobro.
Tako je u jednom intervjuu u kojem je bio predstavljen kao novinar i zabavljač izjavio: „Nikada nisu svi isti. Postoji razlika čak i u smradu. Ne smrdi sve isto.“ Tema razgovora je bio on i njegov rad… Šta je tačno ovim hteo da kaže, ne znamo, ali načelno se možemo složiti: ne smrdi sve isto. Nešto smrdi kao garež, drugo kao pokisla vuna, pokvareno jaje, a nešto – kao g***o.
Povodom grafita po beogradskim zidovima „1. 11. 2024. Zoran Kesić, Show must go on“, ovaj je zabavljač rekao da „verovatno“ imaju veze sa činjenicom da je 1. novembra, na dan tragedije u Novom Sadu, održao nastup u Sarajevu. I još je naglasio da se malo zna da je na početku tog nastupa izrazio žaljenje i želju da krivci odgovaraju. To je, kao, od njega dosta. Možda bi i bilo, nesreća se dogodila u podne, Sarajevo je daleko, do uveče vesti koje bi pokazale pravi užas možda još nisu stigle, kasno je bilo otkazati… Ali Zoran Kesić održao je tu priredbu u Bosanskom kulturnom centru, to svoje veče „pesme i priče“ sledećeg dana, 2. novembra, trideset i nešto sati kasnije!
Publika je pisala organizatorima – sve postoji na internetu i sve se može naći – i pitala hoće li zbog žalosti Kesićevo veče biti otkazano, i odgovoreno im je jok! Samo vi dođite, zabava je zagarantovana!
Laganjem o datumu se, dalje, posredno vadi da nije bilo vremena za otkazivanje!
I njega doveli da baš u Novom Sadu bodri studente i odaje počast stradalima! Ha, bolje ikad nego nikad, mora da je kazao sedajući u auto…
Ljudi pogrešno veruju da su televizijski komičari, čak i oni dobri, zabavni i smešni i u običnom životu. Može se onda zamisliti kakvi su tek oni poput Zorana Kesića, koji je čitavu svoju zabavljačku karijeru izgradio guslajući na jednoj žici – političkom opozicionarstvu.
Nekadašnji komičar pretvorio se u žestokog propagandistu kad je dospeo na Šolakov platni spisak. Intervjui koje kao „protivnik Vučiću“ daje u medijima regiona, odnosno u Hrvatskoj i BiH, otkrivaju svu skučenost njegovog duha. „Ko nas, bre, zavadi“ i „Važno je ko je kakav čovek“ sve je što on ima i ume da kaže kao što se misica zalaže za mir u svetu. Ali nije samo to! Da parafraziramo Andrića, Kesić ne ume da ode u svet a da ostane svoj. Inferioran u svakom pogledu, on oseća potrebu da prilikom svakog takvog gostovanja u medijima ex-Yu pljune na Srbiju i tako se, misli on, distancira od balkanskog gliba i umili domaćinima.
Zato će jednom izjaviti da se u Srbiji dešavaju gadosti, drugi put da je Srbija zarobljena avetima prošlosti… i sve drugo iz arsenala navodnih liberala i građana, kojima je milo da čuju da im je dosta Jasenovca, a osmehnu se i na poneku šalu o „Oluji“.
Zbog svega ovog, dovođenje Zorana Kesića na novosadski skup bio je pogrešan potez. „Velika TV zvezda“, „ljubimac masa“ i sve što uz to ide istrčava poletno na binu i svi čekaju poklič, poruku koja će im dati krila… a on kaže: „Čekajte da vidim u telefonu šta treba da kažem“. I traži pod G poruku koju mu je poslao „Gospodin Đilas“…
Jedino smešno u njegovom nastupu bila je činjenica da je studentima koji se zaklinju u borbu protiv korupcije govorio čovek čija je žena preko svoje privatne firme uzela preko hiljadu evra od državnog RTS da bi im rekla u šta da obuku voditelje novogodišnjeg programa! To je urnebesno!